Position des Verbs im Satz

 

Neko osnovno pravilo pisanja rečenice u njemačkom jeziku je da glagol ima svoje određeno mjesto u rečenici.

Ako ima jedan glagol koji čini predikat onda on stoji uvijek na 2. mjestu u izjavnoj rečenici, a na 1. mjestu u upitnoj rečenici odnosno na početku rečenice.

Izjavna rečenica: Ich spiele Schach. (izjavna rečenica)

Upitna rečenica: Spielst du Schach? (upitna rečenica)

Ako upitna rečenica počinje nekom upitnom zamjenicom, onda ona naravno stoji na početku rečenice, a iza nje (na 2. mjestu) glagol.

Upitna rečenica sa upitom zamjenicom: Was spielst du?

Ako je rečenica napisana ili treba biti napisana u prezentu sa modalnim glagolima, ili u perfektu/ futuru, tj. gdje ima dva dijela predikata, onda jedan dio stoji na 2. mjestu u rečenici (pomoćni glagoli, modalni glagoli), a drugi glagol stoji na kraju rečenice- particip perfekta, infinitiv. Ako je upitna rečenica, onda je modalni ili pomoćni glagol na 1. mjestu, a drugi u participu perfekta ili infinitivu na kraju.

Primjeri:

Ich kann sehr gut Schach spielen.

Musst du morgen arbeiten?

Ich habe ein Auto gekauft.

Ich werde ein Auto kaufen.

 

*Napomena:

Najčešća greška je što ljudi bukvalno prevode riječ po riječ sa našeg jezika na njemački jezik i tako i redaju riječi.

Npr. Ja ću kupiti auto.  NETAČNO je: Ich werde kaufen ein Auto.